Opis

Nešto što liči na priče i pjesme...refleksije i fragmenti. Nastao na nagovor prjatelja koji misli da svijet gledam kroz ružičaste naočale. Za kaznu što tako misli, zadužen je da briše (redovno) Onog Atoma kad se dotični prikaže na dnu bloga, koji sam usput jedva napravila jer o blogovima pojma nemam.

Namijenjen je svima onima koji u predjelu srca skrivaju paperje. Ako neko i zaluta tu...dočekaće ga samo krila, par svilenih buba i jedna vila koju je naučila Mila da se ljepše živi i diše, ako se vole ljudi i ako se po neko zrno te ljubavi u zvijezde zapiše...

nedjelja, 18. ožujka 2018.

Bila jednom Vila jedna i zvala se Edna, Edna



Edni, kojoj bi ovog marta bio rođendan. Edna nas gleda. Edna nas opominje.
Sa Ednom, otišle su još stotine.
A sve nas čeka Velika rijeka. I tamo gdje se otisnemo, čekaće nas Ednine oči. Sa njom je jedna Rada.
I ona se nada da ćemo ih smjeti u oči pogledati.


Sanjala sam staricu jednu
Hoda poljanama i bere cvijeće
Pitah da joj pomognem, reče da neće
Samo se približi i upita tiho
Znaš li ko je ubio Ednu
...
Ne znam starice, jedva izustih
Iz očiju magla krenu
Nije stara Edna jedna, stotine ih je bilo
I teški uzdah iz duše pustih
...
Berem cvijeće svakog dana
Mart je mjesec njenog rođendana
Bez nje nema više sreće
Vratiti je suze neće
...
Žao mi je stara moja
Život tužne priče piše
I nadam se da lik smrti
Među živim nije više
...
Ako jeste ako diše
Da ga pitam kako spava
Il' se zlotvor svu noć vrti
Kad mu Edna iz svog doma
Svoja mrtva pisma piše
...
Nema kazne, nema lijeka
Za zvjer divlju u čovjeka
Nema misli, nit' se kojem bogu klanja
Nema savjest pokajanja
...
Udalji se moja stara
Cijelu zemlju prekri cvijeće
Al' od Boga nema dara
Vratiti je živu neće
...
Nemoj plakat' stara moja
Edna sada ima krila
Već po mjesečini ti odškrini vrata
Eto Edne, eto brata
Da te perom pomiluju
Najbolja si mati bila
...
Bila jednom vila jedna
I zvala se Edna, Edna..

        Frida

Nema komentara: